Šahovske priče https://blog.dnevnik.hr/sahovskeprice
petak, 05.01.2007.
Bjelovar open - dan četvrti
Dan četvrti. Kolo šesto. Junakinja turnira Rajna Šargač našla se pred najtežim ispitom. Igra s velemajstorom Rogićem. Koliko je moćan duh mrtve carice. Besprijekoran rukopis brodskog velemajstora, odaje da njega ništa živo ne može smesti izvan šahovske ploče.
Dabo-Peranić igra s tatom Krištovićem. Obzirom na njegovu formu, to ne bi trebao biti pretjerano težak posao. Svaki put je na stolu druga knjiga. Oko vrata neizbježni memory-stick, mršave svetačke ruke, blijedo jezuitsko, pametno lice i neobično blage oči za nekog s toliko nemira. Inter-majstor Lončar mora igrati s neugodnim Zlatkom Martićem. Ante Jurković za protivnika ima Stipandića.
Jedan bjelovarski ljubitelj igre doveo je sina gledati turnir. Kako lijepo. Odvedoh ga do zadnjih stolova gdje igraju njegovi vršnjaci.
Ivan Babić odlučio je turnir završiti u vučjem krznu. Dosadila mu je uloga blagog janjeta. «Opalio je» oštru žrtvu u otvaranju protiv Belanija. Bar si neće moći spočitnuti manjak odlučnosti.
Inter-majstor Mufić dospio je na drugi red stolova s Okrošom. To će mu psihološki biti vrlo težak posao. Ovo više nije njegov sretan turnir i sad samo treba paziti da kola s teško stečenim ugledom ne odu posve nizbrdo.
Razočarani Ivanek nije jutros došao na partiju. To je značilo bod bez borbe za Jambrušića. Neuništivi Denis Buhin igra protiv Predraga Kliske. Radislav Žiher je miljenik računala. Ima čak 3 boda, ali sad će napokon dobiti po prstima. Igra protiv Komljenovića.
Nervozni Stjepan Kukovec igra protiv mlađeg Krištovića, vukući poteze svadljivim pokretima kao da igra s vlastitom ženom iza burnih razmirica u prepunom robnom centru.
Veliki Vučko ispričao mi se jutros. Isprika je jasno, uvažena. Nažalost, ja takve stvari dugo pamtim i stavljam u zapis turnira. Za mene je to već šahovska povijest.
Sretna kapa HT-a s tragovima boje za drvo, mirno sjedi na drugom stolu.
Na dalekom 7. stolu Darko Devčić sa srebrnim čuperkom igra protiv makedonskog Hrvata Vukelića, daleko od žuđenih eurskih nagrada. Kako god na početku bogato izgledao nagradni fond, vrhnje će pobrati samo 3 sretnika. One kunske nagradice od 4.-6. mjesta jedva će pokriti neke troškove. Na top-listi okrjepnih napitaka vodi ice-tea iz obližnjeg automata.
Na prvom stolu junakinja turnira je već u problemima. Velemajstor će prekinuti njenu bajku od 5 uzastopnih pobjeda. A onda silna graja. Rijeka studenata Ekonomskog fakulteta bučno je provalila hodnicima poslije ispita. Nije ih vrijedilo smirivati na putu prema izlazu. Pamti ova vojarnica još sličnih erupcija.
Predragu Kliski pukla je slikarska olovka kojom zapisuje poteze. Možda je trebao ponijeti zidarsku. Srećom po njega, to nije bio znak predstojećeg poraza. Puno se šahista okušalo u umjetničkim područjima. Od slikara, ovdje su čak trojica: Špoljarić, Žiher i Kliska.
Kažu da je on čak položio prijemni na Likovnoj akademiji, ali ga neki nemiri skloniše s te
prelijepe staze. Baš šteta.
Na predzadnjem stolu Matija Boltižar gubi u minijaturi od Marka Dujića, nakon vrlo čudnog otvaranja, kojeg nikada prije nije igrao. «Nešto mu je došlo», pravdao se.
Marko Rubil lijepo je nadigrao Stevu Špoljarića. On Buhin i Bjeličić se bore za titulu najboljeg kadeta turnira.
Ivan Cupan negdje je nabavio Fritza 9. Nisam mogao odoljeti da ga odmah ne instaliram. Željama se pridružio i glavni sudac.
Andrija Jergović je remizirao s Čubelićem i otišao na sjajnih 3,5 boda.
Inter-majstor Lončar svako malo u toaletu hladnom vodom osvježava lice. Dobro lukavstvo
prizivanja bistrine. U kutu dvorane stoje putne torbe. Andrija Jergović energično korača prema meni. Kratak razgovor. Ne pričam za vrijeme trajanja igre. Ante Jurković je odradio posao sa Stipandićem i sad nervozno čeka rasplet.
Na prvom stolu Rogić je osvojio topa Rajne Šargač za skakača i dva pješaka, što znači da partija neće završiti mirno. Vučković nakon Buhina, kao po ironiji sudbine mora igrati protiv drugog kadeta Bjeličića, a poznato je da je njemu «najgore igrati protiv žena i klinaca».
Robert Lončar na stolu frče duhan neke strane marke. Čudan način opuštanja. Zvonko
Babić igra protiv Girtšala, na stolu br. 14. Ovo nije njegov sretan turnir.
Ono što će obilježiti ovaj turnir je škripa skupih kožnatih stolica. Prelijepe za oko i udobne za sjediti, pokazale su se vraški nezgodne kad su neželjeni zvuci u pitanju. Kad god se netko pomakao, one se oglasiše. To je kao kad pokušavate tiho jesti vruću juhu u sablasnoj tišini, ili se kradom uspeti uz škripave drvene stepenice iza ponoći.
Velemajstor Rogić vratio je jednog pješaka i sad stoji bolje. Josip Basilj pobijedio je klupskog kolegu Cupana i malo poskočio na tablici. Teško je stalno igrati s okusom dna.
Započe atmosfera opraštanja, razgovori iza razgovora. Oni što završiše partije nekako ispunjavaju vrijeme.
Što radi dobri Radislav Žiher protiv Komljenovića? Bori se. Crkvena zvona ljuljaju nedjeljno jutro grada. Zlatuju krošnje sa sunčanim nitima i blaguju blage slutnje jesenskog vjetra. Na stolu Dabe-Peranića dukatov «yoggi obrok sa žitaricama». Je li to strogi jelovnik bolesnika ili zdrav izbor hrane osviještenog pojedinca?
«Igram ko konj!», žali se Vidalina Franja. Neki igrači se vole šaliti na svoj račun poslije poraza, a neki bi se kad izgube najradije zakvačili s pola mjesne zajednice. Radislav Žiher šeta oko stola dok njegov protivnik Komljenović umuje nad pločom. Tko je tu u prednosti, a tko u zabludi? Vidjet će se naskoro. Tko bi uopće mogao biti junak ovog kola?
Rajna Šargač je žrtvovala još jednog pješaka i sad ima čisti kvalitet manje, uz izgledan napad. Pa neće valjda dobiti i Rogića.
Gospodin Mufić koji izgledom asocira na neke likove iz romana Meše Selimovića,
još nije našao recept kako slomiti mladog Vrbovčanina Okrošu. Marko Rubil ulazi u završnicu s pješakom više protiv Steve Špoljarića. Bjeličić je Velikom Vučku odrezao zadnji red topom u završnici. Kliska je Buhinu uzeo kvalitet.
Nekadašnja nada bjelovarskog šaha, Željko Cerjanec, promatra turnir sa stolice u kutu.
Bez njega bi nekada ovakva smotra bila nezamisliva.
Akustika hodnika i najbezazlenije razgovore pretvara u nepodnošljivu buku. To nitko nije mogao predvidjeti. Marko Rubil porazio je slikara. Veliki Vučko gubi od Bjeličića i ostaje na dva boda. Kakav slom velikog igrača. Kobna su mu bila dva kadeta.
Sve je manje aktivnih stolova. Naskoro će i pravi rasplet. Organizatori počinju strepiti hoće li biti sve u redu s podjelom nagrada. Slutim da će biti puno povika i pritisaka na parove zadnjeg kola. Ali, pričekajmo. Naređujem si mir.
Što god inter-majstor Mufić napadne jednom, junior Okroša brani dvaput. Kako to probiti? Mladić je izdržao. Na kraju su remizirali. Mufić je brzo pokazao Okroši što mu je mogao učiniti «ali nije».
Rajna Šargač na potez 26 misli već pola sata. Vise joj dama i oba lovca. Pozicija napregnuta mogućnostima napokon se raspala. Marijan Belani nije uspio dobiti Ivana Babića.
Hrabrost se isplatila. Ante Jurković pomireno sjedi sa svojim mislima kraj sjevernog zida.
Jurica Bažant svako malo napadno isteže vrat. Zar ga je uhvatio propuh? Kukovec svaki čas trčkara van. Nervoza je neizdrživa. Vatrogasna sirena. još je samo ona trebala. Pa onda naiđoše povratnici iz pijanih gradskih svatova i sin prebogata oca s motorom koji stvara buku od bezbroj decibela. Sve se to slijeva amo kroz prozore i šahiste u razmišljanju ometa.
Proizvođači ogromnih majica, morali bi se zapitati što kad im netko preraste one s nekoliko x-va, ispred L. Veliki Vučko kamo god povukao vidi mu se komad leđa ili trbuha.
Na stolu br. 11 drijema Tihomir Komljenović. A možda i meditira.
Na zadnjem stolu Dujić Davor ima dvije figure i pješaka više protiv ledeno mirne Suzane Iveković. Jasno je da ona to ne misli predati. Igrat će do mata.
45 minuta prije predviđenog ručka igra još svega 6 stolova. Dabo-Peranić slomio je Krištovića i s 5,5 bodova siguran je za jednu od 3 glavne nagrade. Lončar je dobio Martića, pa i on ostaje u igri za velike novce. Tri velika igrača su otpala već sada: Mufić, Martić i Krištović «otići će kući praznih džepova.»
Rajna Šargač s topom manje i pod prijetnjom mata kreće u očajnički napad. Pada joj zastavica u trenutku kad više nije imala odakle dati šah. Legenda o carici turnira napokon je srušena. Šteta, jer bi lijepo odjeknula.
Još se čekaju Kukovec i mlađi Krištović. Kukovec na kraju radi incident u izgubljenoj poziciji i shrvan napušta turnir.
Šahisti odlaze na ručak. Nema puno vremena za kalkulacije. Vode Dabo-Peranić i Rogić, a prate ih Šargač i Lončar, te Ante Jurković. Oni će podijeliti nagradni kolač.
7. kolo. Stubište koje vodi kolodvorima i povratku. Dabo-Peranić i Rogić direktno odlučuju o prvom mjestu. Rajna Šargač i Robert Lončar se bore za treće. U nekim raspletima
ona može biti i prva i peta. Koliki raspon uspjeha i neuspjeha. Ante Jurković može biti najviše 4. Bažant, Komljenović, Špoljar, Kliska i Golubić maštaju o 6. mjestu. Svi ostali ne mogu do nagrada ni teorijski. Posrnuli Mufić igra s Bjeličićem. Žiher s Belanijem. Srebrni zg-čuperak s Jergovićem. Kukovec se više nije vratio. Mali Čamber ga čeka s uključenim satom. Šahisti bi rekli «čovjek je pukao!» Noć bez sna, 16 sati teškog šaha u 2-3 dana i eto posljedica.
Iveković Suzana završit će kao posljednja. Odmetnici turnira, Ivanek i Kukovec pravit će joj društvo pri dnu. Hodnikom vojarnice naizmjence šeću ozbiljni šetači. Približava se rasplet a njega je napisao nepredvidivi dramatičar. Devčić je sredio Jergovića. Jan Bjeličić je remizirao s indisponiranim gospodinom Mufićem. Postavlja se ovdje opravdano pitanje: Kolika je stvarna razlika u kvaliteti između nadirućih kadeta i starih šahovskih veličina.
Jasno, mladi još moraju puno učiti da dostignu legende poput Mufića. Ovo im je samo lijep putokaz da se može i da vrijedi nastojati.
Stigao je i fide-majstor, poznati sindikalni čelnik Mario Iveković. Duhanski lobi još mu nije oduzeo vedrinu u teškim okršajima za prava radnika Tvornice duhana Zagreb.
Marijan Okroša dobio je Vukelića. On je juniorski junak ovog turnira. Kadetski junaci rame uz rame, bijahu Bjeličić i Buhin.
Veliki Vučko zadrijemao je kod prozora, tik do stola svog bivšeg prijatelja Oršolića.
Kad je počeo napadno glasno hrkati, glavni sudac ga je zamolio da se udalji iz sale uz kratku primjedbu: «Svašta!».
Ante Jurković pobijedio je Bažanta i osigurao 4. mjesto i nagradu od 300 Kn.
Stariji Krištović jedva je remizirao s Čubelićem. Upravo saznajemo da je zg-junior Vinko Zlomislić osvojio veliki brzopotezni memorijal u Žabnom. Stižu i lanjski pobjednig BJ-opena
Majerić, pa Grubišnopoljci Željko Margeta i Antun Furjan.
Furjan i Majerić skoro izazvaše dimni incident. Gospođa domarica pitala ih je strogo, tko bi platio aktiviranje protupožarnog alarma. Dečki se ispričavaju da nisu znali i da neće više. Željko Oršolić se znoji u damskoj završnici s Markom Rubilom. Sve miriše na remi.
Kako stvari stoje, Rajna Šargač će izgubiti od Roberta Lončara, a Dabo-Peranić i Rogić tada smiju i remizirati. Tko pobijedi uzima čistu stoticu eura više.
Ostaju još tri nagradna stola. Rajna se ne predaje ni s dva topa manje. Ovo nije njen dan. Legenda o carici nije djelovala danas. Izgubila je i pala na 5. mjesto koje nosi svega 200 Kn. Sve se sada zna osim pobjednika. Marijan Špoljar dobio je Komljenovića i osigurao 6. mjesto i 100 Kn.
A sada finiš partije na stolu s 500 eura. Tko će uzeti više? Rogić ima minutu i 40 sekundi na satu a Dabo-Peranić 3 i 38. Na stolu su još sve figure osim po jednog pješaka.
210 minuta igre, a sve je još na stolu. Otvaranje: španjolka. Velemajstor je crni. Dabi-Peraniću odgovara remi. Rogićeve sekunde neumoljivo cure 36,28,22... hoće li remizirati.
Na kraju se pružaju ruke. Imamo pobjednike.
1. Robert-Dabo Peranić, blijedi čovjek sa knjigom i memory-stickom.
2. velemajstor Davor Rogić, mladić nalik na svećenika
3. Robert Lončar, s mornarskim plećima i vrećicom duhana
4. Ante Jurković, lovac na nagrade koga nije išlo
5. Rajna Šargač, junakinja prva tri dana turnira
6. Marijan Špoljar, tihi čovjek iz Slatine
Turnirska priča završila se s podjelom nagrada. Mnogi je nisu imali strpljenja čekati.
Bez glamoura i prevelikih čestitanja, slavljenici potpisaše isplatnice i uzeše koverte s predviđenim iznosima. Novac nije smisao šaha, ali mnogima je potreban za nova putovanja i natjecanja. Šahovski umjetnici ne mogu lebdjeti iznad stvarnosti. Šahovski šegrti, kalfe i
posrnuli majstori, morat će se nekako drugačije prehraniti do iduće prilike. Od njihove igre se ne živi.
Sličice s Bjelovar opena - Dan treći
Dan treći. Kolo četvrto. Jutro s otvorenim prozorima, blagdan rujanskog sunca i lom nevidljive polovice turnira. Danas je ovdje dioba svjetova. Raj, čistilište, pakao, vrh, sredina, dno, uspjeh, polovičnost, neuspjeh, sreća, sumnja, tuga, pa umor, opijenost, sve do transa ili potpune malaksalosti, sve dok naše svemirske baterije ne pokažu slabljenja.
Kako su danas razbacana zrnca sreće. Izostao je okršaj velemajstora s intermajstorima.
Pala su jučer neočekivano obojica. Čast prvog stola okusit će Zlatko Martić fide-majstor.
Dabo-Peranić je jučer skinuo Lončara, može li i Antu Jurkovića? Rajna Šargač igra protiv Devčića. Interi će se u bitku za nagrade vratiti preko objektivno slabijih protivnika, Špoljara i Vukelića. Kadetske zvijezde Bjeličić i Buhin su rame uz rame na 7. i 8. stolu. Križevčanin igra protiv svog predsjednika Belanija a Predavčanin protiv Jurice Bažanta. Na desetom stolu je dvoboj «teškaša» Vučkovića i Čubelića.
Kolo započe s dva rana remija. Ivan Babić i Stjepan Kukovec remizirali su nakon svega 4 poteza. Ravnoteža strahova. Obojica žele očajnički nastaviti plovidbu bez bočnih
pukotina na trupu broda. Još jedna nula bi prejako uzdrmala. Golubić i Stipandić «pravili su se» da igraju nešto duže. Čak 8 poteza! Mnogi se ljubitelji pravednosti žestoko protive
salonskim remijima. Ne vjerujem da bi zabrane nešto bitno promijenile. Ljudi su u stanju odigrati fiktivnu partiju od 40 poteza ili plagirati nešto iz klasike igre. Malo je toga i u životu i u šahu što ljudi nisu u stanju zaobići, izokrenuti ili iskoristiti u svoju korist.
Otvoreni prozori donijeli su nešto svježine i kisika, ali i razgovore gradskih gospođa
na putu prema tržnici, pa motorna brundanja u prosjeku svakih nekoliko sekundi.
Marijan Krištović na stolu br. 6 nominalno je veliki favorit protiv Okroše. Samo, njegovo ovogodišnje bjelovarsko izdanje nije ni izdaleka sjajno kako smo to navikli gledati. Mladi Vrbovčanin osjetio je ovdje svoju priliku. Radislav Žiher odlučio je iskoristiti onu jučerašnju pouku s 10 minuta kašnjenja, pa je odlučio tom eksperimentu podvrći mladog Jambrušića.
Nema te, nema te, pa se pojaviš. 6 minuta neće odviše nedostajati, a usput se malo destabilizira protivnik, varljivom nadom da možda nećeš ni doći. Ah, ta lukavstva. A izgovora je pregršt! I potpuno je nedokaziva ta mala podla namjerica.
Još nikom od igrača nije zazvonio mobitel. Kakva samodisciplina! Ovakav open svakako podiže mostove suradnje između gradova i klubova. Šahovski entuzijasti upoznaju se
i razmjenjuju iskustva preživljavanja u teškim vremenima financiranja. Gospodin Kerman nestašno se pokušao naviriti preko mog ramena vidjeti što to pišem. To je toliko sitnopisno
da mu je svaki napor uzaludan.
Tko će prvi podleći miomirisnom zovu duhana? Stevo Špoljarić. Otišao je udahnuti djelić opuštajuće magije benstona. Jučer je krasno odigrao protiv zg-mladića Krištovića.
Danas je na redu Jergović. Zagonetka iz Slavonskog Broda, Marko Rubil igra protiv Ivane Iveković. Sad će se tek vidjeti koliko stvarno vrijedi.
Svakako se putovalo na ovaj turnir. Vlakom, autobusom, kombijem, automobilom, pješice, a 25. nositelj je uredno stigao traktorom marke ferguson, sa prikopčanom sijačicom.
Na zadnjem stolu su Davor Ivanek i Robert Krištović, dva dvadesetogodišnjaka čiji neki vršnjaci imaju rejting preko 2600! Oni su ovdje iza svih, čak i iza početnika. Jasno je da dečki vrijede više, ali to je svakako gorka i ponižavajuća sličica. Krištović junior još uvijek na kontu ima 0 bodova. Onu nesretnu dinamovu majicu zamijenio je zelenom, s natpisom «Austrija». Njegov otac, koji je primjer uljuđenosti, uglađenosti i mirnoće ophođenja, ne skida s glave sretnu kapu HT-a. Tada je boja Velike Kompanije za multimilijunsku prodaju etera bila siva,
a početno slovo H. Nova roza kapica T - Com-a nipošto nije onako sretna, a odonda je promijenila i većinskog vlasnika i još ponešto.
«Srebrni zg-čuperak» je na trećem stolu, sukladno svojoj reputaciji lovca na nagrade.
Svatko je ovdje po nešto došao. Novac, slava, rejting, iskustvo, prestiž, glad za igrom, svakog povukoše na drugačiji način. Nekada su veliki majstori igre nosili sa sobom na turnire prepune kofere knjiga, bilješki i analiza. Danas su tu laptopi i baze s milijunima partija. Igra stara da starija ne može biti srasla je lakoćom s najmodernijim prednostima ovog doba.
Radislav Žiher lijepo je savladao Zvonimira Jambrušića, pokazavši da vrijedi, može i sna. Mladac očito nije imao svoj dan. Basilj i Girtšal remizirali su nakon 16 poteza. Čudna je igra višekratnika u ovom kolu remija... 4, 8, 16, a sve se vodi pod potpunu slučajnost. Neće valjda sad netko remizirati u 32. potezu. To bi doista bilo odviše.
Predrag Kliska pritisnuo je malog Dujića, što mu je vratilo dobro raspoloženje.
Dobacuje mi protežući se: «Tko ima jača leđa, taj će pobijedit! Ja sam sav ukočen.»
Zanimljivo razmišljanje. Kad bi tome dodali vid, koncentraciju i opću fizičku spremnost, ispada da bi šahisti trebali poput višebojaca održavati dobru formu. Nažalost, većina se ne drži toga, iako bi to zapravo trebao biti stari spartanski ideal svakog zdravog muškarca ili ona lijepa sokolska vizija zdravog tijela. Opći trendovi debljanja, povijanja i smekšavanja uslijed manjka kretanja i viška sjedenja nisu mimoišli ni šahiste.
Uporni Matija Boltižar se nikad ne predaje. Sada igra s figurom manje protiv Kermana
i baš je tom upornošću vratio dio prednosti. Ostao je s topom protiv dva skakača i barem kupio sat igre više. Taj bi dečko mogao snagom volje podrovati čitav brijeg.
U posjet turniru stižu još dva poznata bjelovarska igrača s trećeligaške pozornice:
Đorđević i Dokmanović. Bilo bi ovdje za njih i mjesta i «mušterija». Osjete to i oni, ali sad
je kasno. Samo dva stanovnika Bjelovara igraju ovdje i samo dva registrirana igrača ŠK «Metalind – Bjelovar». Grad je toliko odvojio za ovaj turnir, a njegovi šahisti nisu to znali vrednovati. Doista šteta.
Krištovićev sin napokon je našao žrtvu! Blijedi Ivanek već ima figuru i pješaka manje.
Predao je. Dotakao je ovdje samo dno poniženja. Krištović junior upisuje prvi bod na samoj polovici turnira. Sad je već lakše. Teško je igrati s nakovnjem u grlu, kamenjem u želucu i sjekirom neuspjeha nad glavom. Ivaneku više nema utjehe i on bi najradije nekamo nestao, iščeznuo i prekinuo ovo mučenje.
Profesor Garac muku muči s malim Čamberom. Cupan i Dujić još odolijevaju Kliski i Komljenoviću. Ogromna razlika u kvaliteti i iskustvu još nije pretočena u stvarnu prednost.
Mladi doista nadiru. Ali, kad rijeke nadiru, nasipi popuštaju. Prvi pada Ivan Cupan. Nije izdržao protiv Komljenovića. Zaradio je iskrene pohvale da je odigrao kvalitetnu partiju.
I to je nešto.
Zvuk kola hitne pomoći. Netko vozi presudnu trku. Nekom je ovaj dan odlučujuća partija protiv bolesti. Gospodin Komljenović krijepi se u hodniku toplim pecivima.
Nije lako vegetarijancu na ovako iscrpljujućim turnirima. Prilazi mu Andrija Jergović. Obojica nose u sebi dar nemira.
Veliki Vučko izgubio je od Čubelića i polako otpada u donju polovicu turnira.
Njegovog protivnika pobjeda je vinula među prvih 10. Kako jedan bod u 4 kolu zapravo puno vrijedi. Čamber još odolijeva profesoru Garcu. Fenomen desetogodišnjaka i pedesetogodišnjaka. Nakon 150 minuta teške borbe malac je stajao nešto bolje, a onda je misteriozno previdio topa. Prevagnulo je onih 40 godina strpljenja.
Bažant je protiv Buhina, što se materijala tiče, još uvijek na početku. Osvojio je jedino
prostornu prednost. Sve Buhinove figure su poput Steinitzovih na zadnja 3 reda. Treba vraška vještina obrane sve to izdržati.
Bjeličić je remizirao sa svojim predsjednikom Belanijem. Križevčani s pravom mogu biti ponosni na svoj najvrjedniji klupski eksponat.
Rubil Marko je remizirao s Ivanom Iveković. Ovo je doista kolo remija. Na kraju ih se
naredalo čak 9.
Iznenađenje turnira, Dabo-Peranić, ne da se izgurati sa stola br. 2, kojeg je jučer preoteo Robertu Lončaru. Sad ima dobivenu poziciju protiv Ante Jurkovića, damu i topa protiv dva topa i skakača.
Marijan Krištović mirno pritišće Okrošu, tjerajući ga da troši sve više i više vremena.
To mu je sada sva prednost koju je uspio izvući, a zeitnot jedina nada.
Kako Veliki Vučko sa svojih 130 i nešto kg izdrži u crnoj jakni? Baš mi je donio sjajni Steinitzov citat: «Sudbina se poigrava s čovjekom, a čovjek igra šah.» Puno je knjiga pročitao taj gorostas iz Korenova.
Buhin već puna 3 sata odolijeva Bažantu, ali ovaj je vraški nezgodan protivnik.
Rajna Šargač «smazala» je i Devčića i ostala jedini igrač turnira sa sve 4 pobjede. Na vrhu će sada biti ludnica jer je prestigla čak i Rogića, koji je «samo» remizirao s Martićem. Hoće li ona i Dabo-Peranić postati junaci turnira?
Tišina kao u crkvi. Buhin protiv Bažanta i Okroša protiv Krištovića spašavaju nemoguće. Na kraju, Okroša uspijeva, Buhin ne.
U šokantnoj završnici Dabo-Peranić i Jurković remiziraju.
Kakva neobična tablica! Tko bi pogodio da će na vrhu sama biti Rajna Šargač, a posljednji Ivanek i mlađi Krištović?!
Pauza za ručak mnogima je poslužila za povrat izgubljene energije. Pošto su se najeli u Đačkom domu, većina se prepustila odmoru ili šetnji. Riječki inter Mufić bio je zabavljen
parovima petog kola. Uporno je pokušao dokazati kako on ne bi trebao igrati baš s Rogićem
i da nešto nije u redu s programom za sparivanje. Sva je istina da bi ga eventualni poraz posve udaljio iz borbe za nagrade. Njegov klupski kolega Lončar prošao je puno bolje. Igra s Čubelićem. U ovako kratkih 7 kola to je nenadoknadiva prednost. Ponekad su stol do stola,
rajska visoravan i crna provalija.
Na stolu br. 1 Rajna Šargač s bijelim figurama dočekuje nervoznog Antu Jurkovića. U normalnim okolnostima, on bi bio favorit, ali ne i ovdje u drevnoj vojarnici koju je davno posjetila carica.
Na stolu br. 2, Dabo-Peranić igra sa Zlatkom Martićem. I njemu se ovdje otvara lijepa prilika. Rogić će sa trećeg stola preskočiti Mufića koji se predao već i prije samog meča.
Još je 4 stol u igri za koverte s nagradama. Ondje Lončar mora svladati Čubelića i sve će pripasti velikima. Ostatak turnira igrat će za čisti prestiž.
S moto-kacigom stigao je i Marijan Blaga. Još se nije ni snašao a zazvonio mu je mobitel. Tema iz crtića. Pokušao je izjuriti van, ali bijaše prekasno. Blamaža neizbježna.
Oko gradskog parka čuju se svatovske trube. Usud prelijepe ljetne subote. Netko se pustio niz tobogan sreće. Ovdje među stolovima, sreća je odabrala miljenike. Rajna Šargač i Dabo-Peranić upisali su pobjede. Odmah za njima i Rogić, te Lončar. Mufić je definitivno otpao. Kolo sa svega 3 remija nije ponudilo odviše iznenađenja. Okroša je preživio i Devčića
i pokazao da remi s Krištovićem nije bio samo sretna slučajnost. Belani je izgubio od Golubića iako se prije dva kola rugao Komljenoviću. Ispada da je Golubić bio koban za majstorske kandidate iz Križevaca. Profesor Garac izgubio je od Ivane Iveković, a tihi Josip Kerman od hiperaktivnog Jergovića.
A onda mala nesportska mrlja Velikog Vučka. U partiji u kojoj je pritisnuo mladog Buhina, stvari su najednom pošle nizbrdo i on se našao pred porazom. Tada je pokušao uloviti u mutnom, odbijajući pisati poteze, iako je njegov protivnik uredno pisao sa svega nekoliko sekundi na satu. Kad su ga oba suca višekratno upozorila na obvezu pisanja poteza, predao je tu izgubljenu partiju, rekavši: «Dečki, idete mi na živce!» A pravila su posve jasna. Elektronski satovi dodaju igračima po 30 sekundi za svaki potez, baš za to pisanje poteza.
Kad se iskusan ligaški igrač pravi da to ne zna, iako igra već dvije godine ligu po tim pravilima, tada je to jednostavno manjak sportske kulture. Buhinu je upisan bod, a Vučku nula i opomena kod sudaca.
Tako je okončan predzadnji dan turnira. Gostima će ovo biti zadnja bjelovarska noć, jer sutra već će se igrati šah sa putnim torbama. Iako partije ponekad traju beskonačno dugo, turniri zapravo protiču brzo. Mnogima prebrzo. Šah je u tome kao i sam ljudski život.
Svjetla se pogasiše. Sjene utihnuše. Duše umiriše. Hoće li taj mir u rujanskim snima dostajati za sutrašnji rasplet turnira?
utorak, 26.09.2006.
Sličice s Bjelovar opena - Dan drugi
Dan drugi. Za neke drugi krug pakla, a za neke iza prespavane noći, zavežljaj nada i obećanja. Lijepo je poći u šahovske bitke ispraćen zlatnim sjenama jutarnjeg sunca.Nježan je i topao prema svojim gostima Bjelovar. Šahovski hodočasnici ući će u drugired molitvenog kruga. Znalci s putovnicama majstora i oni drugi što ih s mukom žele pribaviti.
Sala za igru sa zelenom školskom pločom i dugačkim studentskim stolovima, napokon je poprimila nešto šahovskiju atmosferu. Voljom Swiss Perfecta, računalnog sustava za sparivanje gdje ne igra svatko sa svakim, koncentrirala se kvaliteta na prvim stolovima.
Zanimljiv je podatak da će svaki igrač ovdje odigrati neki svoj turnir sa 7 različitih protivnika.
Sistem je pravedan samo u traženju pobjednika. Sve ostalo je kocka. A opet, kad bi igrao svatko sa svakim, igrala bi se 44 kola, praktički do kraja rujna. Tu vremensku raskoš u naše doba imaju samo osuđenici na kazne s dvije znamenke i redovnici u zatvorenim samostanima.
Igrači brzo posjedaše za svoja crno-bijela bojišta. I drevno i futuristički to izgleda.
Grupica ljudi svih dobi, konstitucija i zanimanja umuje nad pločama. Je li to stupidnije ili uzvišenije od trčanja za napuhanom kožnatom bubamarom, po hektaru pokošene livade? Tko će znati? Sport je danas spasonosni nadomjestak za ratove i osobne bojeve i izazove. Viteška pogibelj koja će nas napregnuti do krajnjih granica i iscijediti nam energiju. Dvoboj iza koga nećemo pasti u prašinu. Sport je olimpijska misao, veliki biznis, spartakovska estrada i lokalna senzacija. Bijeg od svakodnevice. Muškarčine u punoj snazi i žene u cvatu ljepote, premeću drvene figurice po ploči 8 sati na dan, a maleni dječaci i djevojčice sanjaju da postanu poput njih. Izgleda da nam je sport jedina prigoda današnjice da postanemo junaci. Da kroz neviđenu borbu ostvarujemo san o uspjehu i sreći. Arena s tisuću odricanja za malo slave. U zadnje vrijeme stupovi društva, koji sami sebe nazivlju ministarstva, zaklinju se da je sport lijek protiv droge, otuđenja i apatije mladih. Nezdrava nam civilizacija, pa eto spasonosna lijeka. Lijepo je znati da je «snagama dobra» stalo i da se bore. «Snage zla» su ionako u prednosti. Oni ništa ne proklamiraju, ali njihov tihi «posao smrti» cvate i razvija se.
Droga se više ne događa nekima drugima. Ona je već ovdje: u našim školama, ulicama i u susjedstvu. U tom je svjetlu svaki sportski događaj, svjetlosni križ na raskrižjima mraka.
Šetnja između stolova. Jučerašnji junak Ivan Čamber danas je brzo izgubio od gospodina Belanija. Sreća je nanovo promiješala karte. Fortuna je promijenila miljenika.
Tako su kratke njene naklonosti. U jednom trenu ljubi vas, a onda u hipu pograbi nekog drugog. U šahu nema dionica, vrijednosnih papira i garancija. Sve treba iznova.
Belani je jučer igrao najduže. Red je da uzme mjeru odmora. Poslije pobjede računalo vas svaki put pogurne bliže Kiklopima.
Protiv velemajstora Rogića igra Stipandić. To je onaj sa nemirnom bočicom
spritea. Ovaj put ima flašicu studene i opet je stavlja na pod, tik do nogu gdje se može srušiti.
Valjda mu na stolu smeta ili se boji da ne zalije formular. (Neki ljudi nikad ne odustaju od svojih sitnih rituala i navika.) Frizura vojna, besprijekorna. Izgled – opasniji. Ali u šahu je stvarna opasnost negdje unutra. Ovdje je velemajstor taj koji je samuraj igre.
Na drugom stolu je Predrag Kliska, novi ispit plećatog inter-majstora Roberta Lončara. Za Bjelovarčanina zavidne erudicije i knjiškog iskustva je to napokon protivnik po mjeri. Čovjek koji je pročitao i fusnotirao sve šahovske knjižice gradske knjižnice, koji zna pojedinosti s turnira kad su još igrali stari majstori u predvečerje prvog svjetskog sukoba – dobio se prigodu boriti s jakima. Malo tko može razumjeti Klisku. U duši umjetnik s alergijom na površnost, usamljenik s tisuću estetskih doživljaja starine, korača sam kroz život našeg grada neshvaćen i nedokučiv. Lončaru je lakše biti neshvaćen. Titula inter-majstora teška je otprilike kao osrednja fakultetska diploma. On je davno prešao nevidljivu granicu
koja dijeli uspjeh od neuspjeha.
3. je stol dopao Tihomira Komljenovića i Antu Jurkovića. Križevački osobenjak i štovatelj Sai-Babe, mnogima znan kao voditelj dobre radijske emisije o alternativnoj medicini
i tajanstvenim aspektima života, protiv šahovskog profesionalca i lovca na nagrade. Nježna duša protiv nemilosrdne. Šanse za preživljavanje su u pravilu minimalne.
Inter-majstor Mufić zasad igra samo s protivnicima u majicama s tri x-a. Ovaj se zove Milan Čubelić i nije nimalo bezazlen. Stol br. 4. Venecijanski pisar protiv slatinskog šumara, rekli bi pjesnici.
5. stol zauzeše dva veličanstvena «ćelavca». Makedonski Hrvat Vukelić protiv fide-majstora Zlatka Martića. Šanse su na strani Brođanina.
I napokon stol br. 6, u najljepšem izlogu turnira. Zvonko Babić, velika nada Bjelovara i županijskog šaha protiv Marijana Krištovića.
U 2. redu stolova su Dabo-Peranić, Darko Devčić i Rajna Šargač. Kad oni dođu na prve stolove, turnir će zaiskriti onim «pravim napetostima».
Evo i drugog pobjednika! Dujić Marko, drugi riječki malac u minijaturi je iznenadio Stjepana Kukovca. Kako brzo! On je junak 2. kola. Jučerašnji junak Ivan Čamber stoji pokraj njega i radi «strašne grimase» iz crtića s demonima i čudovištima. Čudne li zanimacije!
Kukovec se žali na temperaturu i iscrpljenost. Razumijem ga. Riječki dječaci priskrbili
su značajan respekt: «Čuvaj se riječke ruke». Sad će svi protiv njih biti oprezniji.
Prilazi mi «srebrni čuperak» s brkovima Darko Devčić. Zanima ga što pišem.
Ako se strpi, doznat će. Radislav Žiher neokrunjeni «kralj amatera» s rovišćanskih
«Gospodara mjeseca» muči se s unukom Đuke Matuncija, mladim Bažantom, a još više s pisanjem poteza. Za sada stoje jednako, ali tek su izišli iz otvaranja. Za Bažanta kažu da zna svirati 5 instrumenata i da mu je glazba veća ljubav od šaha. Kao i svjetski prvak Smislov ima istu dvojbu: glazba ili šah. (Smislov je pjevao operne arije u Boljšoj teatru!)
U trećem redu stolova dvoboj kadeta Bjeličić : Jambrušić. Njihove partije su uvijek bile zanimljive, samo je Križevčanin otišao klasu iznad. Postao je britak poput sablje, neugodan čak i inter-majstorima.
Velemajstor Rogić igra mirno, ne poduzimajući ništa spektakularno. Strpljivo se razvija gradeći male, nevidljive prednosti pred odlučnu bitku. Pušta svog protivnika da «razbija glavu» i izabere plan igre. Tako će najprije pogriješiti.
Nervozni Andrija Jergović osvojio je pješaka protiv Rajne Šargač i ushodao se
kao policajac pred rodilištem. Njemu je višesatno sjedenje na jednom mjestu nemoguća misija.
Mora da se Krištoviću oteo uzdah vidjevši kako igra samouki vršnjak njegova sina.
Očevi u šahu u zadnje vrijeme rijetko budu dobri treneri svojim sinovima. Kako bi tek Zvonko Babić igrao da živi pod istim krovom s majstorom fide? To nikada nećemo doznati. U Hrvatskoj je gluma valjda jedini zanat koji se s uspjehom prenosio na mlađi naraštaj, pa su nam kazališta zapravo poluobiteljska, s pokojom nadarenom prinovicom.
Jedini predstavnici kluba iz Velikog Trojstva moraju već u 2. kolu igrati jedan protiv drugoga. Računalo nema ni srca, ni duše, ni obzira. Oršolić protiv Špoljarića. No, bar će jedan bod ostati na kontu kluba, kako god da ga podijele.
Ivana Iveković igra s Franjom Vidalinom. Ona je ispustila malog Cupana, on velikog Devčića. Dominik Girtšal mora igrati s «ranjenim» Devčićem. Može li napraviti dva čuda u dva dana? Teško. Šah dopušta čudesna iznenađenja, iako u pravilu voli jače. Da nije tako, tko bi toliko ulagao u njega?
Vrbovčanin Okroša građen je poput svog najslavnijeg sugrađanina svih vremena,
bana Petra Zrinskog. Njegov protivnik Dabo Peranić, poput nježnog kneza Miškina. Partija im zanimljiva: završnica lovačkog para protiv para skakača.
Što piju riječki interi? Mufić zdraviji A+C+E, a Lončar coca-colu. Rajni Šargač je
pala torba. Ona je strastveni pušač, pa nekoliko puta u toku partije mora izaći udahnuti
«dozicu opuštajućeg dima s kojom nisi sam». Da velika rovinjska tvornica smije plaćati
reklame, uvjerljiviju od ove ne bi trebala. Žurba ruši torbicu s naslona na pod. Suci ostaju nijemi. Šahovska dama to nije učinila namjerno.
Davor Ivanek nije dobro ušao u turnir. Sinoć je izgubio u minijaturi, a sada opet među prvima potpisuje formular. Nije valjda opet izgubio? Izgleda da jest. Golubić očito bijaše prejak protivnik za iskupljenje. Kako se držati u takvim trenucima? Jako teško. Kamo god stane svi ga pitaju kako je prošao. Od poraza u šahu su gora jedino prijateljska tješenja.
Prelijepe kožne stolice škripe sa svakim pokretom kao rasušeni sepeti u berbi kukuruza. Mnogima se neugodno namještati i očito ih dekocentrira taj zvuk. Veća se zvučna frustracija u ovim krajevima dala osjetiti jedino u kolektivnim obiteljskim spavaonicama,
prije stotinjak i više godina. Malčice se samo pomakneš i sve se čuje. Kakva muka!
Slikar Špoljarić kreće u šetnju s bijelom kutijom benstona. S nostalgijom se prisjeća zlatnog doba stupova dima, kad se na turnirima pušilo za stolovima. Ovako je zdravije, ali
nezgodnije. Taman se podigneš i pođeš na pušačku utjehicu, a protivnik povuče potez i pokrene ti sat! I tako nekoliko puta. Mnoge pušače to toliko iznervira, da jednostavno žrtvuju
par puta po pet minuta i ostanu vani. «Stevica», kako ga zovu prijatelji je hladan kao špricer,
u skladu s uzrečicom «nije umjetnik cicija!». Minuta ovamo, onamo...
Na svoj 15. potez Vidalina misli preko 40 minuta. Hoće li nešto naći? Vjerovatno neće, ali je barem odgodio poraz i proučio većinu taktičkih stupica. Pozicionu bitku je ionako
izgubio. Osim toga, ne igra se svaki dan s velemajstorom. Šteta bi bilo pasti kao žrtva vlastite brzopletosti. Većina se poraza zapravo i dogodi tako, iza velike vlastite greške. Protivnik
je ponekad samo običan egzekutor ili sudski izvršitelj.
Jambrušić i Bjeličić su ušli u pješačku završnicu u kojoj je sve isto, samo gubi onaj koji je na potezu. Taj paradoks šahisti zovu «zugzwang» ili iznudnica. Jambrušić mora odstupiti kraljem, a to znači da će Bjeličićev kralj utrčati u pozadinu. Partija je odlučena.
I kad je našao očit dobitak, mladi Križevčanin je još malo stao i mislio 20 minuta, za svaku sigurnost. Kasnije su potezi išli «iz ruke».
Jergović je morao vratiti «otrovnog» pješaka Rajni Šargač. Kola zaškripaše pred nizbrdicom. Krenu li, nitko ih neće zaustaviti. Špoljar je odradio posao protiv malog Cupana.
Gospodin Kerman iz ljupkog Lopatinca u Međimurju (nikad ne znam je li to mjesto dobilo ime po jelenima lopatarima ili omiljenom alatu prvih poduzeća za ceste), lijepo je pritisnuo Krištovićevog sina, istog onog što se svojedobno zlobno narugao ocu da nikada neće postati velemajstor.
Stipandić je napokon odlučio što će igrati. Na pasivan potez lovcem s polja d2 na polje e1 utrošio je 45 minuta. Zatvorio je vlastitog topa i protivniku prepustio svu silu prostora. Rogić mu je odgovorio u hipu. On centralizira skakača na d5. U šahu vrijednost figura varira ovisno o njihovu položaju i energiji napada.
Veliki Vučko počastio me multivitaminom. Hoću li biti mekši, bude li spora? Niti mrvicu. Basilj i Jambrušić su kumovi, sjedili su stol do stola i obojica izgubili. Lako je moguće da će u idućem kolu igrati međusobno.
Gospodin Kerman ima jednopotezni mat protiv mladog Krištovića. Na potezu je. Počeo se znojiti. I njegov kralj je pred matom, no sada samo treba bijelom kralju dati onaj
«neodoljivi poljubac smrti». Mozak ne vjeruje očima. Nervozno se osvrće oko sebe kao dječak koji je nešto spremio u džep u prepunoj trgovini. Dubok uzdah. Pogled prema protivniku. Ovaj je miran jer blefira, što mu drugo preostaje. I napokon mat. Tijelo se izvlači iz jutarnje postelje stresa.
Profesor Garac se dugo mučio sa Suzanom Iveković. Dabo-Peranić je strpljivom igrom prisilio na predaju neugodnog Okrošu. Špoljarić je izgubio protiv Oršolića u čudnoj partiji s dosta previda.
U hodniku buka. Najprije je nešto teško, stakleno palo na pod, a onda se ukazala
egzotična Jergovićeva frizura i lice zg-juniora s pogledom nevinašca. Što je sada izveo? Glavni sudac gleda ga pogledom oca koji ne smije navući za uši nevaljalo dijete pred gostima.
Radislav Žiher napravio je protiv Bažanta punu prikolicu slabih crnih polja. Bio je zabavljen čuvanjem materijala. Tko će na sve paziti.
Željko Cerjanec s nostalgijom promatra partiju nekadašnjeg suigrača i prijatelja Kliske. Kako se osjeća svećenik koji je razvrgnuo zavjete, kad se nađe na svetoj misi?
Valjda ovako nekako.
Počinju posljednja odbrojavanja. Još 10 stolova. Kao deset nejednako postavljenih džezvica turske kave, mirišu pobjede i porazi, a nešto kipi i ključa u igračima. Šahovska energija. A onda je provalilo kao nevidljiva brana. Rajna Šargač slama Jergovića a Rogić Stipandića. U prolazu skupljam bisere pretjerane samokritičnosti: «Igram ko krava», «Što više gledam manje vidim» (i jedan velegradski) «Pušim ko zadnji kreten!»
Rubil Marko upisuje prvi bod. Žrtva je Dujić. Još sedam stolova. Vidalina Franja lijepo je iskoristio kronični zeitnot Ivane Iveković. Zatim Kliska i Komljenović jedan za drugim ispadaju iz igre. Dvjestominutni trud za 0 bodova. Jedna od nepravdi šaha. Jednako dobiješ za mat u 3. potezu kao i za višesatni trud s nizom lijepih kombinacija. Radislav Žiher u izgubljenoj poziciji ulijeće u mat. Bažant se previše mučio da bi ga sada ispustio. Čak se ni ne trudi polemizirati s njim tko je gdje bio izgubljen.
Braća Babić leđa o leđa umuju nad teškim pozicijama. Zvonko spašava pola boda protiv starog Krištovića u partiji u kojoj je imao skakača više. Kakav preokret! Ivan želi čitav bod protiv Denisa Buhina. Na satovima sitno, sitno... sve manje zrnaca. Napetost raste.
Krištović je pobijedio. Zvonko Babić nikada neće zaboraviti ovu partiju. Što je pošlo po zlu?
Jedan krivi potez, slaba procjena, kriva odluka? Sada je gotovo, ali misli tek počinju. Šahovska grižnja savjesti gora je ponekad od one ubojičine.
Denis Buhin napregnuo se nad partijom gdje otkucaji zadnjih sekunda kidaju živce promatračima. Njegov protivnik je stariji, ali mekši, osjećajniji. Hoće li popustiti? Denis izvlači prvi damu. Ivan gura tri vezana pješaka. Može li ih dama zaustaviti? Može. Sa šahovima i približavanjem kralja, padaju jedan po jedan. Ovo je bila pobjeda mentalne čvrstine i izdržljivosti nerava. Buhin je u tome nenadmašan, kao da ljetuje u dvorcu Snježne kraljice. Svi se otpravljaju na ručak. Oni nestrpljiviji najprije žele vidjeti parove 3. kola.
Za svaki slučaj ispisujem ih 10 primjeraka. Na putu do đačkog doma jedva sam sačuvao jedan.
Ručak u menzi đačkog doma, bio je ukusan i solidan. Blizina Rubelj-grilla i vjetar s mirisima roštilja, mnoge je poveo u šetnju onuda. Spasonosnu pauzu od 2 sata svatko je iskoristio kako je znao. Po nekom čudnom neučinjenom dogovoru, park je ipak postao glavno mjesto sretanja. Drveće s dlanovima sunca ipak je najblagotvornije društvo za umove iza preteških kušnji.
* * *
S početkom trećeg kola život turnira je počeo teći drugačije, brže. Oni koji će se poslije zaklinjati da im je vrijeme projurilo, a kraj došao prebrzo, ovdje će naći odgovor.
Sudionike je zahvatio turnirski trans u kojem vrijeme teče prema drugačijim zakonima, a naše opažanje njegova proticanja ima povelike pukotine.
Na prvim stolovima napokon se nađoše protivnici koji mogu igrati s nositeljima.
Velemajstor Rogić protiv mirnog Krištovića, Dabo-Peranić protiv Lončara, Ante Jurković protiv Belanija i Mufić protiv Rajne Šargač. U tom osmercu divova treba tražiti pobjednika.
Od ostalih parova zanimljiv je onaj na 7. stolu gdje Kliska igra protiv Devčića. Nekadašnji cimeri sa slovenskih opena i zg-partijica za sitan ulog, sjede jedan nasuprot drugog.
Kolo poslije ručka izrazito je bioritmički nepovoljno za skupinu punašnijih šahista. Srećom, samo ih je pet. Zlobnici bi rekli 11%. Pa i nismo mi Hrvati tako debela nacija!
25. nositelj Milenko Vučković je na turnir došao traktorom i uredno ga parkirao ispred žute vojarnice. Mali ferguson nagurao se između pravih ljepotica cestovne nautike, s prikopčanom plavom sijačicom i velikim okruglim očima. Da mi je samo bilo vidjeti izraz lica gradskih parking-boysa kad su pokušavali otkriti gdje je vlasnik stavio parkirnu karticu. Netko je dobacio «pod sic».
Partije već započeše ali Vučkovića nema. Kasniti smije čitav sat, pa se ne uzrujava.
Radislav Žiher, najbolji slikar među bjelovarskim šahistima (ali ne i obratno, jer tu titulu drži Stevica Špoljarić) čeka svog protivnika. «Čovik i po» iz Korenova napokon se uzgegao uz
dva reda stuba. Da si predočim taj napor, pokušavam zamisliti sebe kako istim putem na leđima nosim «mažu žita». Doista, gadna vizualizacija.
Tko je ono rekao da je disanje radnja nesvjesna i gotovo nečujna. Očito neki pjesnik.
Kad je Veliki Vučko u pitanju, disanje je poput kovačkog mijeha.
Tko će biti prva žrtva nepažnje 3. kola? Svi su oprezniji, ali će Gospodin Umor podijeliti prve posjetnice sa kićenim rukopisom.
Čudna su čeljad ti naši šahisti. Toliko unutrašnjeg govora, a toliko šutnje. Suprotnost ravna onoj ledenog mora i vrele pustinje. Neobično je kako ovoga petka većina misli da je danas subota. Tako to biva kad vikend započne četvrtkom.
Tko će biti junak ovoga kola? Motor jakosti stada od preko stotinu konja projurio je ulicom. Započe popodnevni život grada, a prozori se ne smiju pritvoriti zbog zagušljivosti.
Mudrosti, lukavstva, stupice i nadmudrivanja pletu se nad pločama. Veliki Vučko onako znojan i zapuhan već je nadmudrio Radislava Žihera. Paradoks zvan 10 minuta. Žiher je na partiju stigao točno 10 minuta ranije, a ovaj 10 minuta kasnije. Ispada da je namjesto psihičke pripreme za pločom bolje protivnika mučiti s malo iščekivanja. «Možda ne dođe» je tako opojna misao ponekad.
Ivan Cupan je s uspjehom odglumio teškog početnika protiv opakog malog Riječanina Ivana Čambera. Sjeo je za partiju kao da će se svaki čas rasplakati. Ja sam ga u prolazu ovlaš tješio, i rekao da nešto pokuša i pazi da ne dobije prebrzo mat. Čamber je pomislio da je napokon naišao na lak zalogaj. Kakva nesmotrenost! Dok se snašao već su mu nedostajala 2 pješaka. Cupan je sve samo ne lak protivnik.
Prva žrtva nepažnje i previda bio je Dominik Girtšal. Iz čista mira poklonio je skakača Ivani Iveković. Sad može predati. «Lepa sindikalčeva kći» će to znati odsvirati do kraja. Ivana je inače kćerka Marija Ivekovića.
U ravnoteži straha, prijetnji i rizika, Ivanek i Kukovec su remizirali. Cupan je sredio riječkog imenjaka, koji se zbunjeno češkao po kosici, pitajući se kako ovaj tako igra a ima rejting «bebaća».
Pogodite tko je prvi izgubio. Radislav Žiher! Veliki Vučko prodao mu je, zamotao i upakirao paklensku kombinaciju. Najednom je na ploči baš sve visilo. Odmah za njim podigao se i Girtšal.
U iznenađenje ovog kola svakako spada poraz Komljenovića protiv Golubića i remi mladog Brođanina Rubila protiv Zvonka Babića. Devčić je lakše no što smo očekivali dobio Klisku. Buhin i Jergović odigrali su partiju iz udžbenika pucanja živaca, pri čemu je Zagrepčanin iz potpuno dobivene završnice dospio pred sam pad zastavice. Došla ga je glave optička varka da će lako skakačem pobrstiti dva daleko odmakla pješačića. Buhin je postao
«kraljević ledenih nerava». On odvlači protivnike do zadnjih sekunda iza četvrtog sata igre
i ondje ih predaje psihičkim puknućima i bolnim padovima.
Pa ipak, prava napetost i šokovi dogodiše se pri vrhu piramide turnira. Pala su oba intera! Dabo-Peranić je dobio Lončara a Rajna Šargač Mufića. Netko od njih neće dobiti eursku razglednicu organizatora! Rogić i Jurković sačuvali su žute majice nositelja.
Tok turnira sada je definitivno krenuo nekim svojim stazama. Prognozeri, stručnjaci,
analitičari i ostali znalci igre zaklinjat će se kasnije da je taj tok svakako neočekivan i neobičan. Da je Rajni pomagao sam duh Velike Carice koji je davno jednom posjetio ovo zdanje, a Dabi-Peraniću duh blijedog slikara što u nju bijaše smrtno zaljubljen. Nama smrtnicima i hodačima za danjim svjetlima to će svakako ostati tajna.
petak, 15.09.2006.
Stančićka tajna vječnog djetinjstva
Stančićka tajna vječnog djetinjstva
Selo Stančići nije ucrtano na zemljopisnim kartama. Sa svega stotinjak duša spada u najmanja neotočka naselja. Za njega izvan naše županije gotovo da i nisu čuli. To nikoga ne treba previše čuditi, kad su i općinska središta Rovišće, Veliko Trojstvo i Zrinski Topolovac mnogima potpuna nepoznanica. Mala hrvatska mjesta s bogatom prošlošću očito nisu dobro obrađena u školskim programima. (Što će tek biti kad dođe rasterećenje?!) Tek spomen grada Bjelovara i ljupke Bilogore, zornije oslika našim dalekim šahovskim otkuda smo to mi.
Na šahovskoj karti Hrvatske veličina i važnost mjesta postižu se pobjedničkim postoljima. Koliko uspinjanja, toliko pozornosti. Rovinj, 2003. – Slađana Mihajlović iz sela Stančići osvaja 2. mjesto u državi. Bijelo-zelena zastava OŠ Rovišće i ŠŠK «Mrav» ponosno je zalepršala. Na istom natjecanju Bojana Popović iz sela Stančići, nakon silno dramatičnog finiša osvaja 4. mjesto. Mnogi veliki gradovi i županijski centri nisu to imali. Stančićka legenda je otpočela.
Rabac, 2004. – 2. mjesto u Hrvatskoj. Konkurencija: kadetkinje. Opet njih dvije na postolju. Selo Stančići se proslavilo u šahovskim krugovima. 1. Pula 2. Stančići, svi ostali iza.
Poreč 2005. – ŠŠK «Mrav» Rovišće 2. je u Hrvatskoj. Najbolja igračica turnira i jedina neporažena – Bojana Popović, selo Stančići.
Split 2005. – Igre mladih. Dvoje naših na postolju. Ratko Popović iz Stančića je 3. junior, a Slađana Mihajlović 3. juniorka. Grad Split nije imao nikog na postolju. Mnogi veliki gradovi ostali su iza bjelovarsko-bilogorskog seoca. Bojana Popović bijaše 4. Tako je malo nedostajalo da stančićka mladost ponese kući 3 pehara.
Gornja Stubica 2006. – Najbolja juniorka međunarodnog turnira šahovskih nada je Slađana Mihajlović iz Stančića. Zlatna plaketa i 400 Kn dolaze kao kroz maglu u njene ruke.
U isto vrijeme Bojana Popović igra 1. juniorsku ligu na muškim pločama za «Stridon» iz Štrigove kao njihov najpouzdaniji igrač.
Budimpešta 2006. – Slađana Mihajlović prima zlatnu medalju kao najbolja igračica na 5. ploči među šahistima iz 10 zemalja.
Četvoro stančićke djece je u zadnjih 5 godina osvojilo 18 titula pojedinačnih i ekipnih županijskih prvaka. Ratko Popović, Bojana Popović, Slađana Mihajlović i Ana Maria Lovrić
time su apsolutni rekorderi u županijskim i državnim okvirima. Zajedno imaju preko 120 medalja, što izlazi da Stančići sa četvoro svojih junaka šahovnice, imaju medalju po glavi stanovnika. Baš neobičan i rijedak podatak.
* * *
Bilogorsko jutro kao iz pjesme «Suza za zagorske brege». Siromašna djevojka s majkom šutke pješači na rani vlak u Klokočevac, da uhvati zamršenu vezu za Budimpeštu. Stančići-Klokočevac-Bjelovar-Varaždin-Čakovec-Budimpešta njena je relacija i nemirna misao jutra. Majka nije mogla skriti suzu u kojoj se caklio beskrajni ponos. Njeno dijete putuje na veliki turnir s Ukrajinkama, Mađaricama, Čehinjama, Ruskinjama, Slovakinjama, Rumunjkama i drugima. Sama, bez pratnje i trenera, s putnom torbom i šahovskim satom darovanim od župana Bjelovarsko-bilogorske županije, zagledana u daljinu. Sama sa sobom i mislima kakve donosi jedino putovanje. Velika je i čudnovata njena šahovska vještina, ali hoće li biti dovoljna protiv djevojaka iz zemalja gdje je šah religija i školski predmet? Protiv djevojaka koje govore njoj nepoznatim i zvonkim jezicima? Trener koji je od prvih početaka vjerovao u nju, rekao je da hoće, ali zar to isto ne govore svi samouki treneri svijeta? I to malo selo što ostade za njom u rosnoj maglici jutra, kao da je i ono vjerovalo u nju. Slađana Mihajlović vratit će se kao pobjednica.
Nama što ostadosmo ovdje prohujaše ta četiri svibanjska dana, lijepo i nezamjetno,
sa onim znanim hitnjama najljepšeg proljetnog mjeseca. Da nije Interneta, ne bi ni opazili kako su dugačke, dramatične i teške bile šahovske bitke skromne djevojke u tuđini. Njoj su to bila 4 dugačka, teška, bogata i zahtjevna dana. Na kraju turnira dobila je zlatnu medalju u posebno izrađenoj kutiji, kao najbolja igračica turnira na 5. ploči. Njena nova međimurska ekipa bijaše deseta između 20 sudionica. Varaždinci pojačani Juricom Srbišem tek 11. Slađana Mihajlović je na najljepši način prezentirala hrvatski šah.
Kako je neobično iskusiti povratak i putovati naopako istim smjerovima, iza velikog šahovskog turnira. Koliko potisnutih misli se tada komeša i zakovitla s ritmovima kasnog noćnog vlaka. Koncentracija na čudesnu igru toliko toga u ljudskoj duši odgađa za kasnije. Zato šahisti kao i pjesnici, glazbenici ili slikari, putuju s dvostrukim teretom duše. Ponekad lijepim, a ponekad tako bremenitim. Svibanjska noć blago je šaptala umornom tijelu: «Još malo. Još samo malo ima do Stančića, do kuće na rubu mirisnih polja pruženih u okrilje stare hrastove šume.»
Trener je čekao na pustom koprivničkom kolodvoru što još u sebi čuva dašak franzjozefinske carske željezničke postaje. Nikoga nije bilo da naruši tišinu s hladnim pretponoćnim prstima. A onda, koju minutu prije vlaka, bane ondje neobična gradska družba. Dva djelatnika nekog poduzeća što se bavi cestama, u fluorescentnim odijelima i neka nesretna posrnula djevojka, teturali su posve omamljeni nečime tamnim iz lijepo oblikovane boce. Mlada djevojka koja je pogubila smjerove nestala je u koprivničkoj noći s dvojicom odraslih muškaraca. Još beznađa, još tekućine i još boli vuklo se za njima kao sjena kojoj se ne može izmaći. Kako to svijet može gledati i izdržati? Ne tuguju li i padaju zbog takvih slika zvijezde? Nitko ne zna odgovor. Vlak je dotutnjao i narušio tišinu. Donio je djevojku s putnom torbom i šahovskim satom, djevojku umorna lica sa sjajem u očima, na čije smjerove možemo biti ponosni iako ni ona ne zna odgovore. (Mi ljudi valjda ne smijemo znati sudbinska znanja.) Sve je onda u vjeri u nešto vrijedno divljenja, ili potpunoj nevjeri u sebe i život, koja rađa najbolnije predaje. Vjeri koja će nas ponijeti u visine ili sumnji koja će nam satrti krila. Zašto je nekima u toj čudesnoj mladosti toliko teško birati?
Selo Stančići već je snivalo ponoćne snove kad mu se vratila umorna putnica. Svijet pun tajni, zvjezdanih iskrenja i zamršenih staza, položio je na njega svoje ruke od mirisnih sjena. Mladoj šahistici to je značilo spokoj iza svih onih daljina, povučenih poteza, dvojbi, kombinacija i otkucaja srca u kazaljkama. Još jedan san i strmina koja nježno odnosi dušina klupka ka mekoj postaji jutra. Nigdje na svijetu ne može se tako snivati, kao u rodnom selu, u zavičaju, u očinskoj kući, na grudi pradjedova, iza majčina zagrljaja. Baš nigdje.
Stančići, maleni stanovi pored hrastovog luga te su noći snivali kao bajka. Malo će tko što prođe ovuda naslutiti njihovu tajnu. Tajnu malenkosti i vječnog djetinjstva.
Vlado K.
ponedjeljak, 04.09.2006.
Sličice sa Bjelovar opena 2006.
Dan prvi
Veliki, međunarodni, otvoreni, blistavi bjelovarski šahovski događaj nazvan
«2. Bjelovar Open 2006.» ove je godine pomaknut na sam početak rujna, a njegovom novom ruhu svakako bijaše ures turnirska sala novouređene žute vojarnice, koja se sada s punim pravom može okrstiti ponosom našega grada.
Da bi neki šahovski turnir bio veliki, potrebno je prije svega osigurati bogat nagradni fond. Bez toga ni jedan ozbiljniji igrač neće doći. ŠK Metalind Bjelovar u tom je smislu pripravio više nego lijep nagradni kolač 600 EUR-a za prvu trojicu i još 600 Kn za ostale, što sveukupno iznosi oko 5000 Kn. Toga se ne bi postidjeli i neki značajniji turniri. Druga pogodnost bila je besplatan smještaj «viđenijih» sudionika u đačkom domu. Mnogi su je prihvatili i zdušno prigrlili, jer se na drugim sličnim smotrama mora izdvojiti u prosjeku još dodatnih 1000 Kn za pansionske usluge.
Turnirska lista na kraju bijaše 45 sudionika, 6 više nego lani, no ipak premalo za ovakav događaj. Poznavatelji zbivanja znat će u čemu je stvar. Ponajprije, došlo je do četverostrukog preklapanja termina. Bjelovar Open, 3. Memorijal Gorana Majića, 11. Turnir mira u Štrigovi i Mađarska ekspedicija 1. ekipe Metalind Bjelovara – sve se to dogodilo u isto vrijeme, pa su šahovski zaljubljenici bili prisiljeni birati na koji će događaj otići. Treba uzeti u obzir i ostale «remetilačke faktore» kao što su poslovne obveze, prometna nepovezanost, razne spriječenosti i preokupacije, do onih najprozaičnijih u vidu kotizacije od 100 Kn, neposjedovanja digitalnog šahovskog sata ili neznanja zapisivanja šahovskih poteza u formular. 6 igrača topolovačko-rovišćanske škole šaha, 5 Riječana,4 Brođana, 4 igrača kluba domaćina, 4 iz Križevaca, 4 iz zagrebačkih klubova, po 3 iz Slatine i Špišić Bukovice, 2 Vrbovčana, 2 djevojke iz Podsuseda, 2 igrača Velikog Trojstva te po jedan iz Lopatinca, Ogulina, Hercegovca i Ravne Gore, te Makedonije, pridoniješe zemljopisnoj šarolikosti
uzvanika. Gledano po dobi: 31 senior, 3 juniora i 11 kadeta, što je zavidan postotak mladosti.
Pripadnica ljepšeg spola bile su samo 3, ali je njihov nastup na turniru bio i više nego dojmljiv. Najmlađi sudionik Ivan Čamber iz Rijeke još nije proslavio deseti rođendan, a najstariji Zvonimir Vukelić (Hrvat iz Makedonije) napunio je 64. godine života. Njegov dolazak opravdao je pridjev «međunarodni» u nazivu turnira.
Igrom slučaja nije došao ni jedan od trojice lanjskih pobjednika: Zoran Majerić iz Virovitice, Nagy Zoltan iz Tapolczse i Vladimir Frank iz Virovitice. Nema ni šahovske Koprivnice, Sv. Ivana Žabnog, Siska, Kutine, Varaždina. Šteta za njih, jer ovakovih turnira
nedostaje svima, posebno onih što se igraju za međunarodni rejting.
Da grad stoji iza ovog turnira potvrdila je ponajprije lijepa kunska svotica a zatim i dolazak dogradonačelnika Stjepana Člekovića koji je otvorio turnir zajedno s prvim čovjekom
Metalind Bjelovara i ŠS BBŽ, Borislava Kozića. Za suđenje su pozvana dva državna suca, «odlična đaka» prvog šahovskog suca u Hrvata Mladena Bratoševića: Slavko Bejuk i Vlado Karagić.
Dok su 22 elektronska šahovska sata skladno otkucavala svoj nečujni elektronički ritam, prošaran neobičnom škripom kožnih konferencijskih stolica, kamerman Nezavisne televizije je pokušao iz raznih uglova zabilježiti sliku događaja koji je imao biti velik,
pamtljiv i prvorazredan. I tako turnir započe.
Računalo je složilo 22 nositelja protiv 22 niže postavljena igrača, a onaj br. 45 je slobodan. Na stolu br. 12 nedostaje gospodin Kerman iz Lopatinca u Međimurju. Njegov protivnik Jurica Bažant povukao je prvi potez i pokrenuo sat.
Na 1. stolu, jasno je, igra 1. nositelj Davor Rogić iz Sl. Broda. Nasuprot njega je Ivan Babić, grubišnopoljsko pojačanje 2. ekipe Bjelovara. Dvoboj Davida i Golijata u šahu najčešće završi tako da David u praćki nema dovoljno ubojitog kamenja. Rijetko, rijetko velemajstori gube od drugokategornika. Možda jedino na simultankama sa 30 i više sudionika. Podatak da je kontroverzni Blaga dobio najstarijeg hrvatskog velemajstora Matu Damjanovića u brzopoteznoj partiji spada u neka druga područja teorije relativiteta.
Na 2. stolu križevački kadet Jan Bjeličić hrabro i drzovito juriša s bijelim figurama na crnu utvrdu inter-majstora Roberta Lončara. Pokraj njih, stol do stola dvije bjelovarske šahovske legende Vučković i Oršolić igraju protiv primorsko-goranskih vitezova igre Jurkovića i Mufića. Čast je i inspiracija igrati protiv tako uglednih protivnika, pa će njihove partije biti sve samo ne dosadne. Neće u njima manjkati ni kreacije ni ljepote.
Peti stol je zauzeo FIDE-majstor Zlatko Martić. Njegov je protivnik dostojanstveni križevački profesor fizike Marijan Garac, koji izgledom podsjeća na jednog od hrvatskih
vladara iz novije povijesti.
Poznati zg-profesionalac i lovac na nagrade, FIDE-majstor Marijan Krištović
igra protiv Stjepana Kukovca, ponajboljeg prvotimca «Braslava Rabara» iz Hercegovca.
Čovjek sa srebrnim čuperkom, Darko Devčić, zugeraški «fantom iz Doma športova»
koji lakoćom uzima skalpove puno jačih igrača, ovdje je 7. nositelj. Njegov protivnik je Vidalina Franja iz Špišić-Bukovice.
Osmi stol drži tihi nacionalni majstor iz Slavonskog Broda, Robert Dabo-Peranić,
izgledom jezuitskog redovnika, blijed, mršav, ispijen, sa svega 40 i nešto kilograma.
Čovjek koji je oličenje predanosti jednoj vještini duha, knjizi, znanosti i tajanstvenim stranama života.
Deveti nositelj je Špoljar Marijan iz Slatine. Protiv njega će rovišćanski kadet Dominik Girtšal iskušati svoju turnirsku sreću. Lani je upravo on ovdje bio posljednji,
da bi do proljeća postao jedini neporaženi igrač 1. kadetske lige. Za njega je vrijedila uzrečica: «Preko fenjera do zvijezda».
Na 10. stolu se gospodinu Belaniju usred partije otkopčao zlatni lančić. Njegov protivnik je brođanski kadet Marko Rubil, pa to ne bi trebao biti osobito loš znak.
Prvu pobjedu na turniru upisao je iskusni Milan Čubelić iz Slatine pobijedivši malenog
riječkog kadeta Marka Dujića. Na stolu br. 17 je zvijezda Metalind Bjelovara Zvonko Babić
u 13 poteza «razmontirao» je zlosretnog križevačkog vršnjaka Davora Ivaneka i najavio visok let. Dvoranom šeta čovjek br. 45 Radislav Žiher, bjelovarski amater i šahovski zanesenjak, zahvaljujući maloj pogodnosti slova «ž» u prezimenu, uživa u svom prvom osvojenom bodu.
Drugi se za njega tek moraju pomučiti. Lijep je osjećaj neporažen prespavati prvu noć turnira.
Igračima je strogo naglašeno da im se ne smije oglasiti mobitel, jer će automatski izgubiti partiju. Znano je to na svim turnirima, no često se dogodi taj «gaf» zaboravnima
iza čega nastupe strašne i neopravdane ljutnje na suca. Bilo je zanimljivo pogađati hoće li netko među nazočnima pasti kao žrtva tog sjajnog poroka civilizacije.
Nije prošlo dugo i mobitel se oglasio! Ali, krivac je u gledalištu. Jedan poznati bjelovarski profesor i šahist, žurnim je korakom napustio salu. Prošao je samo s opomenom
začinjenom iskrenom mimikom negodovanja glavnog suca. Da je igrao – izgubio bi partiju.
To je najstrožije novo turnirsko pravilo FIDE uz ono o zabrani pušenja.
Nervozni Vidalina na stolu br. 7 srušio je nogom praznu bočicu sprite-a. Akustika dvorane je takva da je sve zazvonilo. Nespretnost mu je oproštena. Zaradio je samo prijekoran pogled sa glavnog stola. Izvukao se simpatičnim slijeganjem ramenima.
Najkrupniji čovjek u sali, a i nekoliko gradskih kvartova šire, Milenko Vučković iz Korenova, opasno je stisnuo majstora Antu Jurkovića. Stol br. 3 postade užarena pozornica.
Tijesna bijela majica na leđima diva, opasno se nategnula dok se dišući poput kovačkog mijeha, nagnuo prema protivniku tražeći dobitnu kombinaciju.
Ometalo br. 3 bilo je električno sušilo za ruke u toaletu. Zvučalo je kao najstariji Končarov usisavač za prašinu u rukama gnjevne domaćice, vraški često i iritantno.
Garešnički šahovski entuzijast i preporoditelj ondašnjeg rada s mladima, gospodin Vaclav Ontl ovdje diskretno reklamira svoju trgovinu šahovske opreme. On je približio izborom i cijenama sve ono što bi šahisti od početnika do majstora trebali imati. Poklanja mi u prolazu pozlaćeni privjesak šahovskog kralja. Istog trena odlučih «prepokloniti» taj poklon dalje najuspješnijem od šestorice svojih učenika, na kraju prvog dana.
U salu ulaze Cerjanec, Čop i Milošević. Oni bi ovdje bili nositelji. Tko bi uopće nekada mogao i zamisliti ovakav jedan gradski događaj bez njih? Vremena u šahu se mijenjaju, kao i u životu, ljubavi, ratu i koječemu još. Jednostavno, nadođe doba da nekoga nezamjenjivoga nema. Ali, igra teče dalje. Dolaze novi. Opčinjeniji. Predaniji snu šahovskih ratnika.
Kako napetost u sali raste, gledalište se okuplja oko njenih najvećih žarišta. Stari bjelovarski znalci Vlado Matak, Petar Link i Zvonko Novoselec odmah su «nanjušili krv» na stolu br. 3. gdje «Veliki Vučko» žrtvuje topa protiv majstora Jurkovića. Hrabar izbor velikog igrača. Jurković blijeda lica traži puteve obrane. Ako ih nađe – pobjeda je njegova.
U sali prepunoj bijelih refleksija osjeća se manjak kisika. Oni za stolovima to još ne osjete. Tek kad iziđu van, na svježi zrak gradskog parka, osjetit će svu promjenu i blagu glavobolju koja će potrajati dugo u noć. Nema gorega za šahiste od zagušljivosti. Ali jao! Čim se malo otvori prozor buni se «sekta boraca protiv propuha». I tako pomoći nema.
Majstor iz Ravne Gore se obranio od napada «Velikog Vučka» i sad kreće protunapad.
Partija se okreće a s njome i zanimanje promatrača. Okreću se drugamo. Radislav Žiher uzeo je promatrati partiju Rajne Šargač protiv mladog Zvonimira Jambrušića.
Traži se i iščekuje junak turnira. Tko će biti miljenik šahovskih bogova? O kome će se najviše pričati sutradan ispijajući «brze» kave što stanu na dječji dlan? Sudac Bejuk pronalazi
dašak osvježenja i sinusne stimulatore u kutijici orbita. Odmah ga opkoliše trojica. «Daj i meni jednu». Sreća pa je deset tabletica. Ja ne tražim, ali dobivam jednu: mala tajna strpljivosti. Opet se oglasio mobitel. Ovaj put predsjedniku županijskog šahovskog esnafa. Tema iz «Labuđeg jezera». Kakav divotan dašak simfonije u tegobnim šutnjama! Gotovo da sam požalio što je utihnuo. Ali, uozbiljimo se! Glazbi sada nije mjesto ovdje.
Na 3. redu stolova, gdje nešto slabiji nositelji igraju protiv znatno slabijih šegrta igre, polako se pomalja praznina. Jergović, Vukelić, Komljenović i Okroša već su odradili posao prvog kola i pridružuju se redu gledateljstva. Kako vrijeme odmiče sve je više gledatelja, a napetost za preostalim stolovima sve veća. Samo je pitanje tko su statisti, a tko akteri u dramatici.
Glavnom sucu je dosta mobitela. Na papir ispisuje veliko upozorenje koje vidno ističe na vratima: «ISKLJUČITE MOBITELE».
U prolazu se čuju šuškanja da prva ekipa Bjelovara sutra putuje u Mađarsku, kod kluba-prijatelja Tapolcsza. Baš šteta što i jedni i drugi nisu mogli zaigrati ovdje. S 5-6 jakih Mađara, te Antuncem, Marangunićem i Kovačevićem – turnir bi bio šahovska poslastica.
Zvonimir Jambrušić izdržao je «u ringu» s Rajnom Šargač 120 minuta. Dalje nije išlo.
No i to je svakako lijep pokazatelj napretka što je s državnom reprezentativkom odigrao dobru partiju. Radislav Žiher mu je odmah pokušao ukazati na greške i održati «tečaj prve šahovske pomoći» na licu mjesta, ali suci su neumoljivi. Nema ometanja ostalih igrača!
Josip Kerman iz Lopatinca nije stigao na partiju 1. kola. Igra još samo 13 parova, a nositelji već vode 9 : 0. Hoće li se dogoditi da baš svi pobijede? Teško je to za vjerovati. U šahu je djelatan «zakon velikih brojeva». Netko će negdje pogriješiti. To je «zakon ljudskog peha». Natporučnik HV u mirovini Stjepan Kukovec čvrsto odolijeva napadima FIDE-majstora Krištovića. Zanimljiv je kontrast na licima njih dvojice. Kukovec je upravo pepeljastocrven, a Krištović je problijedio, kao da je otpušten iz bolnice nakon operacije. Tijela igrača tako različito reagiraju na pojačano lučenje adrenalina, stres i vanredne psihičke napore.
Krištović ne skida s glave svoju blijedu sponzorsku kapu HT-a iz doba kad se još nije znalo da će ga kupiti Velika Kompanija. Na zadnjem stolu njegov dvadesetogodišnji sin zadjenuo je u kosu tamne naočale iz francuskih filmova o ljudima izvan zakona.
Velemajstor Rogić nikamo ne žuri. Izgledom i hodom podsjeća na mladog katoličkog svećenika koji se sprema na ispovijed. Njegove figure su tako čudesno premrežile tamno-bijele plohe na polovici Ivana Babića. Past će najprije mali crni vojnici, pa njihove utvrde. Zjape osvojena prazna polja. Nema više izlaza. Šah je simulacija rata u kojem boj vode mudraci ili oni koji još tragaju za putevima mudrosti.
Mnogi ovdje razgovaraju sami sa sobom. Toliko puno da im još satima poslije treba mira i šutnje kao da su vodili iscrpljujući «talk-show».
Na majici Ante Jurkovića široko se osmjehnula ulovljena zlatna ribica. Uspomena s nekog ribičkog natjecanja. I on se osmjehuje. 3. nositelj je odradio posao prije ostalih. To je mala prednost u satima odmora. Dobro će doći sutradan, kad bude 8 sati teškog šaha. Njegova snažna atletska konstitucija odaje veliku izdržljivost. Ovaj čovjek nije zapustio svoje tijelo.
Postoje deseci načina da se održi forma, ali nažalost mnogi podlegnu sjedilačko-vozačkom načinu života. Lijep primjer davno zametnute «sokolske» osviještenosti u Hrvata.
Mladi Jan Bjeličić još se istrajno drži protiv inter-majstora Lončara. Pozornost promatrača fokusira se na stol br. 2. (Za to vrijeme Ivan Babić pruža ruku predaje velemajstoru.) Topao stisak ruke i iskren smješak, znak su da je dobro igrao.
Usamljeni bijeli pješak mladog Križevčanina drsko prelazi na 6. red protivnika ne bi li ugrozio protivničkog kralja. Hoće li on biti junak prvog dana?
Nemir oko posljednjeg stola odaju da se ondje dogodilo nešto zanimljivo. I jest! Sin zagrebačkog FM Krištovića izgubio je od najmlađeg igrača turnira. Ivan Čamber s nepunih 10 godina pobijedio je dvostruko starijeg mladića ugledna prezimena. Da u šahu postoji plemstvo Krištovići bi bili grofovi. I eto. Moralo se dogoditi iznenađenje. Takav je šah. Na brzinu odabere miljenika i nevoljnika, ali isto tako brzo mijenja ćud. Možda već sutra sreća bude obrnuta. Nositelji sad vode 10 : 1.
3. red stolova bio bi već posve ispražnjen da Ivan Cupan iz Predavca, (unuk puno poznatijeg djeda Cupana, vlasnika VW-auto kuće) ne odolijeva napadima mlade reprezentativke Ivane Iveković. Ona ga s iskustvom nekoliko europskih i svjetskih natjecanja pokušava navesti na posljednju kobnu pogrešku. Postoji o tome šahovska izreka: «Kad početnik igra prejako, pričekaj da se sabere, pusti ga da vodi igru i napokon pogriješi.»
U internom dvoboju bivših nerazdvojnih prijatelja Oršolića i Vučkovića, tko će duže ostati na pozornici prvih stolova – Željko Oršolić je «nadživio» svog vječitog rivala. Ta mu pobjeda nigdje neće biti zapisana, ali pamtit će ju do kraja života. «Važno je biti ispred Vučka». To svim turnirima na kojima nastupaju obojica daje dodatnu draž.
Na 2. stolu je prava «pustinjska oluja». Jan Bjeličić u «šahovskom bunilu» žrtvuje i drugu figuru protiv Lončara. Dobio je za njih tek dva pješaka i neizvjestan napad. Zastane li i trena – gotov je! Svi napeto motre. U blijedoj ruci četrnaestogodišnjaka prestaje pisati kemijska olovka. Dajem mu svoju rezervnu. Nije ni opazio tko je donator. On je sada u stanju kad ne vidi ništa oko sebe. Sve je na ploči sada. Sve vidljivosti i nevidljivosti svijeta.
Riječki inter-majstor Goran Mufić ovdje je doveo 3 mlada igrača: braću Dujić i Čambera. To će biti nasljednici već slavne braće Bosiočić i Rameše s kojima je osvojio tolike titule državnih prvaka. On je jedan od najvećih živih hrvatskih trenera, možda i prvi iza velikog Ivana Bažaja. Nije mu promakao podvig mladog Čambera. Bistre dječačke oči dolaze gledati partiju svog trenera koji ima pješaka manje protiv Oršolića. Dvostruki izazov. Kako iznevjeriti učenika i ne pokušati nemoguće. Nešto iz sfere čarolija igre. Pokušat će sve.
Kukovec i Krištović ratuju kao na Galipolju. Kukovec igra kao nikad do sada, ali «stari zagorski lisac» svemu parira.
Predrag Kliska se napokon podigao sa stola br. 13 Slikar i pjesnik Stevo Špoljarić dugo mu je zadavao muka. Čovjek koji igra šah iz čiste umjetničke zanesenosti uvijek je bio nezgodan protivnik «jačim» igračima. Svi još pamtimo njegovu bravuru s damom i skakačem protiv gospodina Margete na predlanjskom prvenstvu županije. Kliski je trebalo 150 minuta
da tu partiju mirno privede kraju.
Bjeličiću se u međuvremenu «istopio napad». Još je u igri jedna «paklenska žrtva» ili je sve to fatamorgana. Inter-majstor s povijenim mišićavim plećima lučkog radnika i rukama tetoviranim poput mornara, podiže se od stola. Partija je za njega dobivena. Ipak, upamtit će on dobro ovog dječaka. Takva se partija ne zaboravlja.
Sasvim pozadi Ivana Iveković ulazi u duboki «zeitnot» protiv malog Cupana, ne bi li ga nekako prisilila da pogriješi. On osjeća da bi se mogao obraniti, pa uz snažnu lupu uzbuđenog srca traži samo sigurne, najsigurnije poteze.
Novo žarište znatiželje je stol br. 7. Vidalina Franja je u obostranim matnim prijetnjama prvi probio obranu Darka Devčića i prijeti dobiti ovu partiju. Svi se sele onamo vidjeti izbliza pad «srebrnog čuperka».
Krištović stariji je odvukao Kukovca u čistu topovsku završnicu za koju šahisti kažu da je najteža, ako je išta u toj igri uopće lako za shvatiti kraj onih tisuće i tisuće studija, primjera i paradoksa.
Darko Devčić zamislio se potez prije neobranjivog mata. Jedini mu je spas «vječni šah». I nalazi ga! Vidalina je neoprezno odstupio kraljem i sad mora trpiti šahove kojima nema kraja. Partija je remi. Licem, očima i rukama gestikulirao je protiv «vlastite nesmotrenosti». Protivnik mu se izvukao kroz «mišju rupu». Tko zna kad će opet imati ovakvu prigodu. Da mu je netko prije ove partije nudio remi, objeručke bi ga prihvatio. Ovako je to remi s okusom neuspjeha. Kako je varljiva ćud šahovskih apetita. Mnogi bi rekli da su neka šahovska pravila kao pat ili vječni šah«čista nepravda», no tu se ništa ne može.
Preostali igrači ući će u 4. sat igre, a to je poput Striborove, «šuma začarana i svakojakih čuda puna». Ivana Iveković poduzima krajnje napore da nadmudri malog Cupana.
On se stisnuo kao maleni ježić protiv mudre lije i ne da se prevariti. Našao je spasonosno
ponavljanje poteza koje vodi do sigurnog remija i ništa ga drugo ne zanima. Da se «polakomio» na stupice – brzo bi izgubio. Na koncu, ona odustaje. Partija je remi. I Ivan Cupan je junak. Odmah mu poklanjam onaj pozlaćeni privjesak šahovskog kralja za uspomenu na ovaj događaj. Pamtit ćemo ga obojica: i trener i igrač.
Još se igra na svega pet stolova. Nositelji vode 15 : 2. Čamber, Vidalina i Cupan spasili su čast donjeg dijela liste turnirskih sudionika.
Od mladih nada još su u igri Marko Rubil iz Slavonskog Broda i Dominik Girtšal iz Rovišća. Robert Lončar na izlazu iz sale «s guštom» zakucava pvc-čašu u koš. Rješava se
satima nakupljanog viška agresivnosti i adrenalina. Loše bi se na ulici provela grupica gradskih huligana koja bi njemu pokušala «prodati ciglu».
Marijan Belani još nije pronašao način kako nadmudriti Rubila. Oršolić odolijeva pritisku Mufića. Krištović «pliva po rubu poraza» protiv Kukovca. Šahisti i promatrači u bunilu napetosti već vide i ono čega nema. Svaki potez treba triput provjeriti. Oči počinju varati. Željko Oršolić griješi prvi. U samo nekoliko poteza ispušta dobitak i upada u tešku topovsku završnicu s pješakom manje. Čovjek kojem liječnici najaviše neizvjesnu operaciju srca, nije više izdržao.
Čudnovato je kako Dabo-Peranić sa svojih tananih 45 kg odolijeva ovakvim naporima? Silna je ta njegova psihička energija koja podiže slabašno tijelo u visove, iza granica iscrpljenosti.
Kroz otvoren prozor dopire buka nekih novih gradskih mangupa. Posljednja noć kolovoza, tamna i zagonetna uvlači se u salu. Neki nadobudni vlasnik zvučničkog ormara u prtljažniku starog golfa u prolazu, presijeca njen tajanstveni mir.
Ozbiljan i blijed Oršolić nudi remi Mufiću. Zakašnjela je to ponuda. Riječki inter je već predosjetio tehnički dobivenu završnicu. Šahisti dobro osjete miris pobjede i poraza i onda kada to ne žele.
Dominik Girtšal čvrsto drži remi protiv Špoljara. Još samo treba izdržati neke nalete i pokušaje iskusnijeg protivnika. Postoje «finte, štosevi i fore» koje lakome početnike navuku na varljivu trku za cijelim bodom. Tada obično ostane nula. Girtšal nije nasjeo. Partija je remi.
Ostadoše još svega 3 stola. Belani ima kvalitet manje protiv malog Rubila i mora spašavati remi. Golubić izdržava nalete Dabe-Peranića, a Oršolić još reda radi vuče poteze protiv Mufića.
Najprije pada Golubić. Doslovno je utrčao u neobranjiv mat. Dabo-Peranić mirno nastavlja čitati «Mitove cionizma». Njemu su knjige ovdje utočište i zavojiti hodnici za bijeg od zamorne zbilje. Šahovski redovnik i isposnik pronašao je svoj mir.
Zvonjavu mobitela br. 3 prouzročila je gospođa domarica koja je došla vidjeti zašto šahisti još ne odlaze. Na vremeniku je pisalo da će prvo kolo završiti u 8 h. Netko je zaboravio da postoje i maratonske partije čiji svaki potez produžuje bitku za pola minute.
Mufić napokon matira Oršolića koji se iznerviran vlastitim pogreškama odlučuje ne predati do kraja. Na poprištu 22 bitke ostaju Marijan Belani i Marko Rubil. Sa svakim potezom njihove ure dodaju preostalom vremenu još malo zrnaca. Netko je zavapio da tako mogu igrati do ponoći. Belani ima skakača i 4 pješaka a malac topa i 3 pješaka. Počinje mrtva trka po dame. Izvlače ih istodobno. Naizgled, dječak je u velikoj prednosti, ali vrijeme mu opasno visi. Belani može birati: igra na vječni šah i častan remi ili kocka. On kreće na sve ili ništa! Teško se kralju sakriti od šahova dame i topa, no Belani je svog vojskovođu uspio sakriti u djetelinu od dame, pješaka i skakača. Mali Brođanin najednom više nije imao otkuda dati šah. U nervozi mijenja dame. Belani gura drugog pješaka po damu i izvlači je prvi.
Slom je neizbježan. Partija duža od 4 sata otišla je na stranu iskusnijeg i mirnijeg igrača.
Trebalo je to izdržati.
Prvi dan turnira završio je s puno napetosti. Ono što će nekima proletjeti kao tren počelo se sporo odmatati. Nositelji su slavili 19,5 : 2,5. Među njima «kiksala» su čak četvorica, a neki su se čudom izvukli iz teških pozicija. Nitko ovdje nije siguran.
Gase se svjetla na pozornici sa skladno poredanim crno-bijelim figurama. Gosti što ostaju noćiti u gradu bijela imena, još će malo osluhnuti njegov mirisni noćni dah.
Oni drugi, otputovat će se i vratiti po novu mjeru šahovske istine, mjeru sreće i mjeru borbe.
Čudesan je način na koji ova igra privlači svoje sljedbenike.
| < | siječanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovu su priče o šahovskom snu
nekoga tko je posve slučajno
kročio u Začarani Šahovski Dvorac
i prenoćio u njemu.